Župna crkva svete Eufemije

Uspinjući se kamenitom uličicom, prema impozantnom zdanju svete Eufemije i slučajni će se posjetilac zapitati: kada je to veliko i lijepo zdanje nastalo?
Želimo li dobiti odgovor valja nam se vratiti daleko u prošlost, strpljivo tražeći drevne datume na žutim listinama, ali i slušati šum vjekovječnih valova, koji nam uvijek iznova pričaju priču o čovjekovoj čežnji za vječnim obalama, koja nadahnjuje njegov život i tka njegov san.

Saznat ćemo tako da se kršćanska vjera pojavila u ovim stranama već u prvim stoljećima poslije Krista, zahvaljujući svjedočenjima tolikih bezimenih putnika i trgovaca, misionara i vojnika, kako u razdobljima mira, tako i u vihorima progonstva, u vrijeme kada se i Rovinj nalazio u sastavu velikog Rimskog Carstva.
Usred malog grada, koji je tada bio otok, stanovnici podigoše crkvu i posvetiše je mučeniku sv. Juraju.

Sudbonosna godina međutim za ovu crkvu i cijeli rovinjski kraj jest 800., kada je s bliskoistočnih obala u Rovinj doplovio sarkofag s tijelom svete Eufemije, za kojega je, zbog njegove izuzetne dragocjenosti odmah sagrađena kapela uz crkvu sv. Jurja.
No, zbog naglog širenja štovanja svete mučenice, čije se tijelo našlo u njihovoj sredini, vjernici ubrzo pristupiše izgradnji veće crkve, koja je i dovršena oko god. 950. te posvećena svetoj Eufemiji i svetom Juraju. Posebnom papinskom bulom proglašena je 1178. "crkvom zbornoga kaptola".
Ali i ta je građevina postala stara i pretijesna za sve veći broj stanovnika Rovinja kao i za brojne hodočasnike iz okolice.

Zato se 1725. na istom mjestu počela graditi sadašnja crkva, ova koja se kao na kamenom dlanu ukaže posjetiocu, dominirajući upravo prekrasnim vidikovcem, s kojega pogled puca preko krovova, antena, borova i hotela, lađa i jarbola do mirne, suncem ili mjesečinom zalivene pučine na zapadu. Pročelje crkve, koje ponosno blista na mediteranskom suncu, uređeno je i obloženo lijepim klesanim kamenom tijekom XIX. stoljeća. Zvonik pak koji je zajedno s kasnije postavljenim bakrenim kipom sv. Eufemije visok 63 m, građen je po uzoru na sv. Marka u Veneciji od 1654. do 1680. godine. Poprimivši već patinu vremena, taj dostojanstveni kip na vrhu zvonika, s palmom kao simbolom mučeništva u ruci i s kotačem kao sredstvom mučenja pored sebe, svojim položajem danonoćno pokazuje smjer vjetra, ali i svojom prisutnošću na toj najvišoj i najnajuočljivi točki u gradu vječito podsjeća na jedno sveto vrijeme rađanja kršćanstva, kad se pripadnost Kristu krvlju svjedočila.

Čim uđe u crkvu i nađe se u mirom i hladovinom ispunjenom prostoru, dužine 51,11m, širine 30,26 m i visine 18 metara, pred posjetiocem će se otvoriti tri velike lađe s tri prelijepa oltara (izrađena najviše od kararskog kamena) u dubini svake od njih.
S lijeve strane ukazat će mu se oltar Presvetog Sakramenta, s vječnim svjetlom pored tabernakula; u sredini posebno lijepi glavni oltar s kipovima sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka, a s desne strane - za ovaj grad posebno značajni - oltar sv. Eufemije, na kojem stoji stari svetičin kip, a odmah iza oltara čuva se svetičino tijelo u mramornom sarkofagu iz IV. ili V. stoljeća. Taj je sarkofag meta nebrojenim hodočasnicima, kako nekad, tako i danas.
Zidne stijene oko sarkofaga pokrivene su dvjema velikim slikama: jedna prikazuje sveticu pred lavovima u areni, a druga dolazak sarkofaga na rovinjski žal.

Strpljiviji i znatiželjniji posjetilac, obiđe li pažljivo svu crkvu, otkrit će još niz oltara: 1. oltar Gospe od svete Krunice s oltarnom palom iz XIX. stoljeća, 2. oltar sv. Franje, 3. oltar sv. Petra, 4. oltar sv. Mihovila, na kojem je oltarna pala što prikazuje Majku Božju Loretsku, i mramorni antipendij s reljefom sv. Mihovila, 5. oltar Karmelske Gospe s vrijednim mramornim kipom, 6. oltar sv. Nikole, 7. oltar sv. Sebastijana, koji je u staroj crkvi vjerojatno bio oltar sv. Eufemije, 8. oltar sv. Roka.
Iza glavnog oltara pažnju će posjetiteljevu privući kanonički kor ljepotom svoje izrade.
Zaviri li pak u sakristiju, vidjet će ormare od orahovine, izrađene 1803., te na zidovima umjetničke slike, od kojih je posebno vrijedna slika svetog Ivana Krstitelja, rad E. Zanfurnaria, iz XVI. stoljeća, dok su druge četiri slike (sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Krstitelj, sv. Marija Magdalena i sv. Eduard kralj) rad Tintoretove škole. Vrijedni srebrni predmeti, koje će također primijetiti, potječu iz XVIII. stoljeća.

Zaokruživši još jednim pogledom cijelu unutrašnjost i izišavši na kamenim pločama i rakama pokrivenu čistinu pred crkvom, posjetilac će, zaželi li, moći posjetiti još nekoliko manjih crkava s više umjetničkih djela, diskretno smještenih u ovom gradiću stuba i uspona, tijesnih uličica i mediteranski zgusnutih kuća, te lijepom vijugavom rivom, blago zapljuskivanom valićima koji još pamte daleka minula stoljeća, prve kršćanske vjerovjesnike, kao i čudesni dolazak sarkofaga svete Eufemije.